Thelasia

Infestacija s ovim parazitom nije uobičajena u našem podneblju. Ova malena kujica došla je u Rijeku iz Gunje u vrijeme velikih poplava. Vlasnik je primjetio da kujica ima u oku glisticu, koja je izgledala kao bijeli končić, no brzo je primjećeno da se ista miče. Prilikom pregleda oka ustanovljeno je da se zaista radi o parazitu. U lokalnoj anesteziji mehanički smo odstranili nametnika. Nakon 24 sata pojavila se još jedna koju smo odstranili na isti način.

Nametnik u oku psa prije odstranjivanja:

Thelasia

Nametnik na predmetnom stakalcu nakon odstranjivanja iz oka:

Thelasia

Fotografija nametnika pod mikroskopom:

Thelasia

Radi se o nametniku Thelazia callipaeda, a više o istome zna prof. dr. sc. Albert Marinculić s Veterinarskog Fakulteta u Zagrebu pa uz njegovu dozvolu ovdje objavljujem tekst:

"Pseća telazioza uzrokovana oblićem Thelazia callipaeda jest člankonošcima prenosiva bolest koja nastaje parazitiranjem odraslih oblika i ličinki u oku psa, čovjeka, ali i mačke te brojnih divljih mesoždera na području daleke Azije i Europe. Oblić je mliječno bijele boje te ženke dosežu dužinu od 18 mm. Mužjaci su dugi 12 mm. U invadiranih životinja prisutnost oblića dovodi do nastanka različitih patoloških stanja poput pojačanog suzenja i konjunktivitisa, keratitisa, epifore, edema očnog kapka, vrijedi rožnice i sljepoće. Iz starijih literaturnih podataka vidljivo je da je ovaj zoonotski parazit bio rasprostranjen na području Azije, no u posljednje se vrijeme bilježi njegova učestalost i rasprostranjenost na području Europe. Tako su nedavno slučajevi telazioze zabilježeni u jugozapadnoj Francuskoj (Otranto i sur., 2013.) i Švicarskoj (Motta i sur., 2014.), kao što su zabilježeni i prvi slučajevi invazije čovjeka u Europi. Retrospektivna studija provedena u Francuskoj pokazala je da se širenje telazioze može povezati i s aktualnom rasprostranjenosti njezina vektora u Europi, vinske mušice Phortica variegata (porodica Drosophilidae). Važno je napomenuti da je ovaj oblić pronađen u 27,71 % pretraženih lisica s najvećom prevalencijom (50 %) u istočnoj Bosni (Hodžić i sur., 2014). Zabilježeni su i nalazi oblića u pasa na području Slavonije (Hodžić i sur., 2014.). Viviparne ženke nastanjuju tkivo u blizini oka te polažu ličinke prvog stupnja u suze kojima se hrani vektor. Ličinke prvog stupnja vrlo su osjetljive i u suzama preživljavaju svega nekoliko sati. Nakon što ih unese, u prsima i abdomenu vektora razvijaju se do ličinki trećega stupnja, i to za 18 do 25 dana. Ličinke se u tom obliku mogu pronaći u suzama, kapcima, suznim žlijezdama i suzovodima. Tu će se razviti u ličinku četvrtoga stupnja, a potom i u odrasli oblik. Konačna dijagnoza bolesti u pasa postavlja se nalazom oblića u konjunktivalnoj vrećici."

Ovom prilikom zahvaljujem profesoru Marinculiću što je zaista uvijek spreman pružiti pomoć i što mu se uvijek mogu obratiti.

Liječenje se sastoji u apliciranju spot-on preparata koji sadrži aktivnu supstancu djelotvornu protiv ovog nametnika. Preporuka je da se aplikacija lijeka ponovi nekoliko puta u razmacima od 3 tjedna.