Upalni procesi u ustima

Usna šupljina je vrlo ispostavljena raznim štetnim inzultima. Osim što se povremeno srećemo sa ozljedama u usnoj šupljini, mnogo češće srećemo se sa upalnim procesima na desnima kao i sa promjenama na zubima. Kako su psi i mace mesožderi, zdravo zubalo za njih je vrlo važno, unatoč činjenici da se kao kućni ljubimci hrane znatno drugačije od njihovih predaka i rođaka koji žive u divljini.

Još nedavno nije se previše pozornosti posvećivalo bolestima zubi u pasa i mačaka, no posljednjih desetak godina došlo je do velike ekspanzije znanja na tom području. Dijagnoza i terapija dentalnih bolesti prepušteni su veterinarima, no preventiva se dobrim dijelom nastoji prenijeti na vlasnike kućnih ljubimaca, a ona se sastoji od preventivnog čišćenja zubi i prepoznavanja problema sa zubima u početnoj fazi bolesti.

Psi i mačke najprije dobiju mliječne zube. Stalni zubi počinju im nicati nakon 12 tjedana starosti, što u pasa djelomice ovisi o pasmini, veličini te općem zdravstvenom stanju. Općenito možemo reći da u velikih pasa stalni zubi izlaze nešto ranije nego kod patuljastih pasmina, u ženki nešto ranije nego u mužjaka, a ljetni štenci počet će dobivati stalne zube prije od onih oštenjenih u zimu. No to su pravila kod kojih su iznimke česte jer je svaki organizam drugačiji. Erupcija stalnih zubi trebala bi biti kompletna između 10. i 12. mjeseca starosti. Elongacija korijena stalnih zuba nastavlja se do 15 mjeseci starosti, a zub je potpuno ukorijenjen u starosti od 24 mjeseca. U mačaka je taj proces završen negdje u dobi od 8 do 12 mjeseci, što opet ovisi o pasmini i veličini mačke.

Preporučujemo da se s njegom zubi započne već u dobi od trećeg mjeseca kad počnu izbijati stalni zubi. Mnogi će se zapitati zašto tako rano? Zato jer je vrlo važno da već u toj dobi naviknete svog ljubimca na održavanje oralne higijene, što je isto kao kad je riječ o rezanju noktiju, čupanju dlaka iz ušiju i ostalom, što vaš ljubimac mora povremeno pretrpjeti za svoje dobro. Idealno je naviknuti štene ili mačića na to da mu svakodnevno četkate zube. To se posebno odnosi na pse patuljastih pasmina koji su znatno skloniji stvaranju plaka i zubnog kamenca. Preporuka je da se s pranjem zubi započne dok su svi zubi zdravi i dok nema upalnih procesa na desnima jer tada četkanje nije neugodno.

Posebno je važno sa ranom oralnom higijenom započeti kod mačaka. Jako je teško odraslog psa ili mačku koji nije navikao na ovakvu proceduru, naviknuti na svakodnevno pranje zubiju. No započnete li kada su sasvim maleni, neće biti problema. U mačaka se tijekom izmjene mliječnih zubi može pojaviti upalni proces na desnima, pa je katkad bolje sačekati da se upala smiri kako im se četkanjem ne bi prouzročila nelagoda. No, upravo kod njh je vrlo važna oralna higijena jer je ustanovljeno da plak na zubima (koji nam je ovako nevidljiv,ali je prisutan) kod mačaka može izazvati reakcije preosjetljivosti. To zapravo znači da dolazi do upale zubnog masa zbog svojevrsne alergisjke reakcije na plak. Jedni način za odstraniti plak koji se zbog bakterija svakodnevno stvara - jest svakodnevna oralna higijena.

Danas na tržištu ima zubnih pasta za kućne ljubimce, no za početak je dovoljno četkanje mekom četkicom kako biste spriječili taloženje plaka. Za to može poslužiti i vaša stara četkica iako danas možemo kupiti posebno anatomski oblikovane četkice baš za pse i mačke. Na taj način nećete uspjeti potpuno spriječiti nastanak kamenca, ali ćete sigurno koju godinu duže sačuvati zdravije desni i odgoditi čišćenje kamenca u općoj anesteziji.  Kad je riječ o starijem ljubimcu kojem ste kod veterinara uredili zube, također se preporučuje pranje zubi kako bi oni što duže ostali čisti i zdravi. Ako to ne uspijete učiniti četkicom, tada barem dva puta na tjedan istrljajte zube običnom gazom. Ne treba se bojati ako pritom gaza postane krvava, jer su u takvih pasa desni u pravilu upaljene. Krvava gaza samo znači da ste doista protrljali kako treba. Nekooperativni psi, a posebice mačke, druga su priča. Vlasnici sami najbolje znaju što mogu, a što ne mogu sa svojim ljubimcem. Ipak, počne li se s čišćenjem odmalena, sigurno je da u većini slučajeva neće biti problema. Kad naviknete svoga ljubimca na redovito pregledanje zubi, pravodobno ćete uočiti i svaku promjenu na zubu ili zubnom mesu. Cilj higijene usne šupljine s kojom počinjemo od malena jest spriječiti nastanak periodontalnih bolesti.

Periodontalne bolesti su bolesti potpornih struktura zubi.

Upala desni ili gingivitis vrlo je česta pojava u pasa, još učestalija u mačaka, a može imati različite uzroke. Gingivitis je upalni odgovor desni na prisutnost mikroorganizama u žljebovima desni. Periodontitis je ozbiljniji poremećaj gdje dolazi do upale periodontalnog ligamenta te do formiranja takozvanih džepova između desni i zuba, a može zahvatiti i koštane strukture. Upalne promjene na desnima prisutne su u vrlo velikog broja pasa i mačaka starijih od tri godine, što tu bolest čini jednom od najčešće viđenih u svakodnevnoj veterinarskoj praksi.

Bolest se razvija postupno pa tako razlikujemo četiri stupnja periodontalne bolesti: u prva dva stupnja govorimo o gingivitisu, dakle upali desni, a u trećem i četvrtom o periodontitisu – upali potpornih struktura zuba uključujući i kost.

U prvom stadiju riječ je o manjim nakupinama plaka na zubima uz same desni, a takav plak se jednostavno odstranjuje te u prvoj fazi vlasnik može sam pomoći svome psu tako što će održavati higijenu njegove usne šupljine. Upravo ovdje je uloga vlasnika najvažnija i treba biti pravodobna.

U drugom stadiju desni otiču, a njihov je rub koji pokriva zub upaljen. Održava li se pravilna higijena usne šupljine, i u toj fazi proces je potpuno reverzibilan.

U trećem stadiju bolesti dolazi do stvaranja džepova ispod desni, gdje zaostaje hrana i dlake te se razvijaju bakterije. Proces je bolan, a praćen je izrazito neugodnim zadahom iz usta zbog kojeg vlasnici i najčešće potraže pomoć veterinara. Za liječenje trećeg stupnja periodontitisa u pasa i mačaka potrebno je pod općom anestezijom temeljito očistiti nastale džepove i odstraniti zubni kamenac. Nakon toga zubi se poliraju kako bi njihova površina bila glatka pa će se i kamenac manje taložiti. Nakon obrade u anesteziji, vlasnika uputimo u to kako ubuduće treba njegovati zubalo svoga ljubimca kako se bolest ne bi ponovila ili kako bi se barem odgodilo ponovno nakupljanje plaka i posljedično stvaranje kamenca.

U četvrtom stadiju bolesti već dolazi do gubljenja koštane mase te se gubi stabilnost zubi, koji se počinju klimati. Takav je zub teško izlječiv te se obično vadi.

Pravilnom preventivom može se uvelike spriječiti razvoj bolesti. Veliki su problem nekooperativni psi kojima vlasnici ne mogu ni pogledati zube, a kamoli ih trljati, pa je za takve pse jedino rješenje temeljito čišćenje kamenca kao i kiretaža džepova u općoj anesteziji. Postupak obično ponavljamo jedan put na godinu, a u nekih pasa češće, odnosno rjeđe, što ovisi o stupnju razvoja promjena na desnima.

Gingivitis

Gingivitis je upala desni, odnosno zubnog mesa. S gingivitisom u ljudi svi smo dobro upoznati, no manje je poznato da je on vrlo čest zdravstveni problem pasa i mačaka. Periodontalne bolesti, kao i upala desni, nastaju zbog upalnog odgovora organizma na plak koji se nakuplja na zubima. Zubni plak sastoji se od mnoštva bakterija i izlučevina bakterijskog metabolizma, sline, ostataka hrane te epitelnih i upalnih stanica. Plak koji se u početku nakuplja na zubima, ako se ne odstranjuje, vrlo će se brzo početi nakupljati pod desnima u džepovima između zuba i desni. Zubni kamenac ima mnogo manju ulogu u nastanku gingivitisa od zubnog plaka. Zubni kamenac je samo posljedica nakupljanja plaka te nastaje njegovom mineralizacijom. On nas na neki način sprečava da očistimo nakupljeni plak, pa je kod liječenja gingivitisa jedan od prvih koraka temeljito čišćenje zubnog kamenca.

Gingivitis je, kako smo već spomenuli, najblaži i prvi stupanj bolesti potpornih struktura zuba, te ako u toj fazi ne liječimo bolest, može se razviti upala dubljih tkiva, odnosno periodontitis, kada je upalnim procesom zahvaćena alveolarna kost, što posljedično dovodi do ispadanja zuba. Za razliku od upale desni, što je potpuno izlječiv proces, promjene uzrokovane periodontitisom su ireverzibilne. To znači da taj proces možemo liječenjem usporiti ili zaustaviti, ali ne možemo zahvaćena tkiva vratiti u prvobitno stanje.

Periodontitis će se u nekih životinja razviti vrlo brzo, dok druge mogu patiti od gingivitisa godinama, a da nikada ne dođe do promjena na dubljim tkivima. Zdrave desni svakako su otpornije od upaljenih i na neki način čuvaju periodontalna tkiva pa nam je cilj što je duže moguće održati ih zdravima.

Kod gingivitisa desni su otečene, crvene, a katkad je vidljivo krvarenja s ruba desni. U toj fazi proces nije jako bolan i neće izazvati burne simptome kao upala dubljih struktura. Zato je važno prepoznati gingivitis na vrijeme kako bismo spriječili nastanak periodontitisa. No, katkad se može razviti hiperplazija desni te zbog upalnog procesa sluznica buja, čemu su posebno skloni bokseri. Bujanje gingive otežava čišćenje zubi, omogućuje nastanak dubokih džepova, a sve to vodi do razvoja periodontitisa.

Da bismo razlikovali gingivitis od periodontitisa mora se obaviti pregled vašeg ljubimca u općoj anesteziji kada se pregledava zub po zub te procjenjuje stanje desni, dubina džepova, koliko su se desni povukle te je li zub pomičan ili nije. Za potpunu dijagnostiku svih zubnih oboljenja neophodna je dentalna rtg dijagnostika. Takvu dijagnostiku obično obavljaju specijalizirane veterinarske ambulante opremljene dentalnim rtg aparatom.

Ako je prisutan samo gingivitis, odstranjivanje plaka i provođenje redovite oralne higijene trebalo bi biti dovoljno da simptomi upale potpuno nestanu. Četkanje zubi najbolja je preventiva i neće biti problem ako smo svoga ljubimca na takav postupak privikavali od malena. Započinjanje s takvim načinom oralne higijene u odraslog psa može naići na veliki otpor, dok se u mačaka priča dodatno komplicira i zato jer su vrlo rijetke one koje će vam dopustiti svakodnevno četkanje zubala. No treba ustrajati kako bi se lakše riješio cijeli niz problema sa zubima i desnima. Drugi način jest mehaničko odstranjivanje plaka različitim grickalicama i dehidriranom hranom koja ima granule posebno oblikovane za tu potrebu.

Periodontitis

Periodontum se sastoji od desni, cementa, alveolarne kosti i periodontalnog ligamenta. Te strukture učvršćuju zub i štite tkiva od prodora bakterija iz usne šupljine. Desni koje dobro prianjaju uza zub prva su zaštita, a neki autori navode da desni moraju prianjati u dužini od 2 do 3 mm da bi ta zaštita bila učinkovita. U mačaka je to katkad problem jer je površina na koju desni prianjaju često manja pa se one lakše povlače. Periodontitis se može razviti na jednom ili na više mjesta u usnoj šupljini. U samom početku taj proces, kao ni početna upala desni, nije jako bolan, međutim, kada se razviju komplikacije poput ulceracije sluznice i apscesa, bol postaje vrlo jaka. Također katkad kod te bolesti dolazi do ispadanja potpuno zdravih zubi jer su im bolesna potporna tkiva.

Periodontitis može imati i druge vrlo ozbiljne komplikacije. Kako se u džepovima između zubi i desni nakupljaju i bakterije, postoji opasnost da njihovim prodorom u cirkulaciju dođe do infekcije drugih organa kao što su bubrezi i srce.

U prvom stupnju periodontalne bolesti upaljene su primarno desni, odnosno rub desni uz koji se pojavljuju džepovi. Jedino taj stadij periodontalne bolesti smatra se reverzibilnim. Očisti li se područje dobro te se nastavi s redovitom higijenom usne šupljine, simptomi se mogu povući.

U drugom stupnju dolazi do razvoja tzv. ranog periodontitisa. U toj fazi već je narušena stabilnost zuba i to, prema podacima iz literature, oko 25 posto. Redovitim čišćenjem zubnog plaka i odstranjivanjem kamenca nastojimo zadržati proces u ovoj fazi pa vlasnike ljubimaca upućujemo na to da im učestalije čiste zube, i po nekoliko puta na dan.

Kada periodontitis uđe u treći stupanj, stabilnost zuba iznosi samo 50 posto u usporedbi s onima koji imaju zdravu potpornu strukturu. Zub je pomičan i najčešće se odlučujemo za ekstrakciju takvih zuba. Nije svejedno koji zub moramo izvaditi jer su neki važniji od drugih, ali vađenje može uistinu biti potrebno jer se periodontitis može proširiti na susjedna tkiva pa se vađenjem ne tako važnog zuba čuva susjedni, možda važniji zub.

Mačke s takvim promjenama neće dopustiti četkanje zubi, te se kod njih odlučujemo za vađenje zuba čim je on izgubio stabilnost.

U četvrtom stadiju izgubljeno je više od 50 posto stabilnosti zuba te je većina pokušaja za očuvanjem takvog zuba uzaludna i ekstrakcija je najbolje rješenje.

Apsces ispod oka kojemu je uzrok propadanje zuba u gornjoj čeljusti psa

Primjer upale koja bi se mogla gradirati između prvog i drugog stupnja. Ovdje se radi o primjeru limfocitarno-plazmocitnog stomatitisa u mačke

Gingivitis, crvenilo ruba desni i naslage plaka i zubnog kamenca. U ovoj fazi bolest je potpuno izlječiva

Jaka upala zubnog mesa. Ovdje već govorimo o periodontitisu jer je došlo do povlačenja desni i zubni vrat je ogoljen

U džepovima koji se formiraju između zuba i desni nakuplja se različit materijal: hrana, dlake, trava

Zubni kamenac i jaka upala zubnog mesa praćena spontanim krvarenjima desni

Upala usne šupljine u mačke. Upalnim procesom nije zahvaćeno samo zubno meso već i bukalna sluznica