Kastracija psa

Kastracija psa je zahvat koji vrlo često obavljamo i to najčešće zato jer želimo eliminirati reproduktivne instikte ili probleme u ponašanju koji su vezani na muški spol psa. Kastracija se obavlja na zahtjev vlasnika i tada govorimo o elektivnom zahvatu.

Takav pas je obično potpuno zdrav, a vlasnik se odluči na kastraciju zbog problema u ponašanju psa. Uglavnom problem nastaje zbog izražene agresije prema drugim mužjacima ili zbog mokrenja po stanu kod pasa koji stalno označavaju teritorij. Ostali razlozi za kastraciju mužjaka su medicinske prirode. Tu spadaju tumori testisa, različite traume testisa, upale epdidimisa i/ili skotuma koje ne možemo konzervativno riješiti. Također je indicirana kod nekih oboljenja za koje se zna da su muški spolni hormoni mediatori bolesti: perinealna hernia, tumori u perialnoj regiji, perianalna fistula te neki problemi s prostatom. Kastracija će umanjiti pojavnost hiperplazije prostate i infekcija prostate, no neće utjecati na pojavnost karcinoma prostate.

Zahvat se obavlja u općoj anesteziji, sama kirurška rana je relativno mala. Važno je da pas miruje nakon operacije te da mu se spriječi eventualno lizanje rane. Osobno više volim da je rana na zraku te da se na nju ne stavljaju antibiotski prašci niti zaštitni povoji. Ukoliko se radi o elektivnoj kastraciji preporuka je da se ne radi ljeti pogotovo ako je pas vani jer može doći do zagađivanja rane (muhe!).

Šavovi se odstranjuju 7 do 10 dana od operacije. Ponekad dolazi do otekline skrotuma nekoliko dana nakon operacije i to posebno kod velikih pasa, no ako je pas dobrog općeg stanja, ako jede i dobre je volje, nije potrebna nikakva intervencija. Oteklina splasne sama do skidanja šavova. Kastrirani psi nešto su skloniji debljanju no to je svakako samo na vlasnicima - treba pripaziti na prehranu i kastrirani pas može biti sportski tip kao i ne kastrat. Danas su na tržištu na raspolaganju hrane za kastrate tako da se te strane ne smije biti problema.

Učinak kastracije na prije navedene probleme u ponašanju je upitan. Kastracija će biti učinkovita ako je problem markiranje teritorija ili zavijanje u periodu kada se tjeraju ženke u susjedstvu. No, što se tiče istospolne agresije, kastracija će biti rješenje problema samo kod jedne trećine pasa.... Svakako je učinkovitiji ukoliko se kastrira mladi mužjak koji još nije stekao naviku galamljenja kad vidi mužjaka, kao i naviku mokrenja po stanu. Preporučujemo kastraciju i onom vlasnicima koji imaju problema s tužnim cviljenjem njihovih mužjaka kad se tjeraju kuje u susjedstvu, posebno ako je pas vani pa svojim zavijanjem ometa i druge ljude.

Spomenut ću i neke od negativnih strana kastracije koje se posebno odnose na mužjake velikih i jako velikih pasmina pasa. Kod njih ne savjetujem da se kastracija obavi u ranoj životnoj dobi dok još nije završen rast kostiju. Naime, rana kastracija kod velikih pasa povezuje se s povećanom pojavnošću displazije kukova, problema s križnim ligementima, a kod nekih pasmina pasa i s pojavom osteosarkoma.

Također je ustanovljeno da se kod kastriranih mužjaka brže razvija tzv. staračka demencija, naravno pod uvjetom da dožive visoku starost u kojoj se taj problem inače javlja. Ponekad se može javiti urinarna inkontinencije, no značajno rjeđe nego što je to slučaj kod steriliziranih ženki.

Upravo zbog svega navedenog, sa svakim vlasnikom psa koji odluči kastrirati svog ljubimca, nastojimo porazgovarati kako bi se donijela pravilna odluka o tome da li izvršiti zahvat ili ne, te da se odredi najbolja dob u kojoj će se zahvat obaviti.

Fotografije kastracije psa

Rez se nalazi između skrotuma i korjena penisa

Jedan po jedan testis odstranjuju se kroz isti rez

Podvezuje se sjemenovod kao i krvni sudovi

Kastracijska rana prije zatvaranja podkožja i kože

Jedna od češćih komplikacija kod kastracije psa, posebno kod velikih pasa, jest formiranje seroma.

Tako nekoliko dana nakon kastracije skrotum natekne, zapuni se tekućinom, najčešće sukrvicom. Ponekad otekne i područje oko penisa. Ovaj problem bi se lako rješio postavljanjem drena, no kako se kod pasa lako dogodi da pregrizu dren, a onda dio drena ostane u rani, radije sačekamo prirodnu drenažu ili resorpciju. To znači da se može dogoditi da se nakon nekoliko dana serom "otvori" te će na ranu ili kraj rane iscuriti nešto sukrvice, a najčešće se spontano smanji nakon nekoliko dana. Seromi se javljaju i kod manjih pasa, posebno kod onih koji neprestano ližu ranu nakon kastracije, jer ne mogu biti stalno pod nadzorom vlasnika.

Na fotografiji je veliki serom kod psa teškog nešto više od 40 kg.