Limfom

Maligni limfom je jedno od češćih malignih oboljenja u pasa. Radi se o limfoproliferativnom oboljenju limfatičnih tkiva, a može doći do metastaziranja u koštanu srž te leukemije. Uglavnom ga viđamo kod pasa u zreloj životnoj dobi. U svojoj prakse najviše sam ih vidjela kod boxera, dobermana i rotwailera, a literatura navodi da se češće javlja i kod kokera, zlatnih retrivera, njemačkih ovčara i škotskih terijera.

Limfome možemo podijeliti na različite načine, a jedan od njih je po anatomskoj lokaciji procesa.

Multicentrični limfom je najčešći oblik ovog oboljenja, proces se odvija u perifernim limfnim čvorovima. Povećan može biti jedan ili više limfnih čvorova. Najčešće vlasnici sami primjete oteklinu kraj čeljusti ili negdje drugdje na tijelu psa i zato potraže pomoć veterinara (mandibularni, poplitealni te preskapularni limfni čvorovi).

Mediastinalni oblik zahvaća limfne čvorove mediastinuma, ovdje je dijagnostika mnogo teža, a jedan od prvih simptoma je otežano disanje.

Alimentarni oblik - zahvaćeno je limfatično tkivo probavnog susatava. Promjene mogu biti difuzne ili multifokalne. Ovaj oblik limfoma češće viđamo kod mačaka.

Kožni limfom i limfom kod kojeg se proces ne odvija u limfnim čvorovima spadaju u mnogo rijeđe oblike ovog oboljenja.

Kada se radi o najčešćem multicentričnom obliku definitivnu dijagnozu postavljamo punkcijom promjenjenog limfnog čvora te citološkom analizom punktata. Ukoliko je citološki nalaz indikativan za limfom idealno bi bilo napraviti i biopsuju te histološki definitvno potvrditi dijagnozu. U većini slučajeva dovoljan je citološki nalaz i klinička slika bolesnog psa.

Prognoza kod ovog oboljenja dugoročno nije dobra. Uspješnost terapije jako ovisi o kliničkom stadiju bolesti koji mora procijeniti specijalist. Naime potrebno je rtg-om utvrditi da li ima promjena na unutarnjim organima te napraviti punkciju koštane srži, kao i kompletne krvne pretrage kako bi dobili točan uvid o tome koliko se je oboljenje razvilo. Bez terapije bolest je fatalna u roku od nekoliko tjedana. Ovo oboljenje jako dobro reagira na kemoterapiju pa je to metoda izbora kod liječenja, naravno u skladu sa vlasnikovim željama i mogućnostima. Po mojem iskustvu nakon kemoterapije najčešće dolazi do potpune remisije oboljenja koja obično potraje nekoliko mjeseci, a kod nekih pasa i godinu dana. Kod ponovnog pojavljivanja bolesti učinak kemoterapije postaje vrlo upitan i većina vlasnika odustane od daljnjeg liječenja.

Postoje različiti protokoli kemoterapije za ovo oboljenje, a stvar je procjene veterinara i mogućnosti vlasnika za koji će se odlučiti. Za razliku od ljudi, psi odlično podnose kemoterapiju za limfom. Većina vlasnika se prestraši kada ju spomenemo jer smo se, na žalost, svi sreli sa takvim načinom liječenja u ljudi. Kao što sam rekla protokoli su različiti, no uglavnom su kombinacija infuzije koja se obavlja u veterinarskoj ambulanti i oralne terapije koju sprovodi vlasnik.

No o tome da li će se dati kemoterapije ili ne veterinar mora detaljno razgovarati sa vlasnikom. U novije vrijeme je tendencija da se takvo liječenje izbjegava, a pojasniti ću zbog čega.

Vlasnik mora nositi zaštitne rukavice ako sam aplicira psu citostatske tablete. Nakon takve aplikacije lijeka, slina psa sadrži visoke koncentracije citostatika pa vlasnik mora paziti da pas ne liže nekog od ukućana. Pas ne bi smio mokriti u parkovima i slično jer njegov urin sadrži također citostatike. Stolicu nije problem pokupiti, ali sa urinom je stvar kompliciranija. Tako bolestan pas na neki način kontaminira okoliš citostaticima. Pas je potencijalno opasan 7 do 10 dana nakon aplikacije citostatika.

Osobno sugeriram vlasnicima da odustanu od kemoterapije ako imaju malu djecu, trudnicu ili imunološki kompromitiranu osobu u kućanstvu (netko tko prima kemoterapiju ili kortikosteroide).