FIV - mačja sida

FIV (feline imunodeficiency virus) uzrokuje infektivno oboljenje mačaka kod kojeg dolazi do slabljenja imunološkog susatva organizma. Bolest je vrlo slična AIDS-u u čovjeka, no kako je virus vrstno specifičan, mačji virus nije opasan za čovjeka.

Mačke se najčešće inficiraju u međusobnim borbama putem ugriznih rana jer se virus nalazi u slini bolesnih životinja. Mnogo rjeđe virus se može prenijeti direktnim kontaktom mačaka bez ugriza, primjerice međusobnim lizanjem, te s mačke na njen podmladak. Srećom, virus je osjetljiv na većinu standardnih sredstava za dezinfekciju pa ne perzistira dugo u okolišu, što je vrlo važno za skloništa za mace, uzgajivačnice mačaka te kućanstva s velikim brojem mačaka. Još uvijek nije do kraja razjašnjeno da li buhe mogu prenjeti FIV, pa je svakako važno sprovoditi cijelogodišnju preventivu protiv vanjskih i unutarnjih nametnika.

FIV napada imunološki sustav organizma, a jednom inficirana mačka ostaje zaražena zauvijek. Slično kao kod AIDS-a maca može godinama biti asimptomatična, bolest se razvija sporo, a simptomi će se pojaviti tek kada virus načme imunološki sustav.

FIV inficira limfocite - jednu vrsta bijelih krvnih zrnaca - te u prvoj fazi oboljenja može izazvati blage, prolazne simptome koji vrlo često prolaze nezamjećeno od strane vlasnika. Maca je malo mirnija, može se javiti prolazna povišena temperatura, dan, dva nešto slabiji apetit. Do pravog razvoja bolesti zbog masovnijeg razmnožavanja virusa u limfocitima, doći će tek nekoliko godina nakon infekcije, najčešće dvije do tri godine. Upravo zbog načina prenošenja FIV-a i dugog latentnog perioda, tipična bolesna maca bit će mužjak koji nije kastriran kao mlad, a sada je star oko 5 godina. Takav mačor je spolno sazrio i više je sezona učestvovao u borbama za ženke i teritorij s drugim mužjacima, te je zaražen od drugih mačaka upravo u tim kontaktima.

Iako je kasnije kastriran, već je došlo do infekcije, te nakon par godina dolazi i do pojave cijelog niza simptoma bolesti.

Kako dolazi do slabljenja normalnog imunološkog odgovora organizma, kod bolesne mace razvit će se cijeli niz nespecifičnih simptoma. Maca će oboljevati od infekcija koje su uobičajene, no simptomi će biti burniji, a terapija neće biti uspješna. Najčešće će nam vlasnici navesti kako je mačak smršavio, povećani su limfni čvorovi, slabiji je apetit, često se javlja povišena tjelesna temperatura. Bolesna maca je bezvoljna, a sve prate česte infekcije dišnih puteva i kože. Tako se javlja kašalj, kihanje, gnojni iscjedak iz nosa, a na koži su česti abscesi i flegmone. Jedan od najčešćih simptoma koji prati FIV je upala desni koja je praćena bolnošću pri uzimanju hrane, pojačanim slinjenjem i vrlo neugodnim mirisom iz usta. Svi se ovi simptomi pojavljuju polako, tijekom nekoliko tjedana ili čak mjeseci. No, nakon toga maca postaje bolesna sve češće, te joj je potrebna veterinarska pomoć svakih 15 dana. Bolest dijagnosticiramo testiranjem krvi, o čemu će biti više govora u sljedećem tekstu. Dodatan problem u prepoznavanju vrlo raznolikih simptoma predstavlja i činjenica da je uz infekciju FIV-om često prisutna i infekcija drugim mačjim virusima kao što su virus infekcioznog peritonitisa (FIP), virus leukemije (FeLV), te infekcije drugim uzročnicima kao što su hemoplazma i toxoplazmoza.

Testiranje na zarazne bolesti mačaka danas je dio svakidašnje prakse u veterinarskim ordinacijama. Kada veterinar posumnja da bi vaša maca mogla bolovati od mačje side ili mačje leukemije preporučit će vađenje krvi i testiranje na obje bolesti. Testovi FIV funkcioniraju na način da u krvi bolesne mace detektiraju antitijela na virus koji uzrokuje mačju sidu. Količina samog virusa u krvi obično nije dovoljna za detekciju, pa su zbog toga, konkretno za mačju sidu, razvijeni testovi koji detektiraju antitijela. Kako mačji organizam, kada je jednom inficiran, više ne može eliminirati virus iz tijela, smatramo ako su prisutna antitijela, da je prisutan i virus. Antitijela nastaju tijekom infekcije virusom, a stvara ih imunološki sustav bolesne mace.

Na žalost, niti jedan test nije 100% pouzdan, pa će veterinar nekada preporučiti naknadno testiranje obično s drugom vrstom testa. Ponekad se javlja problem s detekcijom antitijela koja je mladi mačić dobio od inficirane majke putem mlijeka, a sam nije zaražen virusom. Zbog toga mačiće koji su bili pozitivni na prvom testu, obavezno ponovno kontroliramo kada su stariji od 6 mjeseci, jer se smatra da do te dobi više nema prisutnih maternalnih antitijela.

Razvijeno je i cjepivo protiv ove bolesti, no za sada ne spada u ona cjepiva koja su dio preporučenog programa cjepljenja za mačke. Vrlo je nezgodno što cjepivo zahtjeva trokratnu vakcinaciju dok je maca mala i zatim ponavljanje jednom godišnje, što je većini vlasnika mačaka uz sva ostala preporučena cjepljenja i financijski vrlo zahtjevno. Također se postavlja pitanje da li je cjepivo koje je razvijeno za određeni podtip virusa efektno na različitim lokacijama širom svijeta gdje može doći do infekcije drugačijim podtipom virusa.

Ukoliko je maca nekada u svom životu primila ovo cjepivo, na testiranju za FIV biti će pozitivna, stoga je vrlo važno da nam vlasnik zna točno dati podatke o svim predhodnim cjepljenjima mace.

Osim za mace koje često pobolijevaju, testiranje na FIV preporučujemo i kod nabave nove mace, prije no što se ona pridruži kućanstvu u kojem su zdrave mačke. To je svakako važno ako udomljujete odraslu macu koja je veći dio svog života provela na ulici, kao slobodnoživuća mačka. Tada su rizici oboljevanja najveći.

Kada jednom znamo da je maca pozitivna na mačju sidu, prvi korak kojeg poduzimamo je sterilizacija / kastracija bolesne mace kako bismo što uspješnije spriječili daljnje prenošenje bolesti. Kvalitetna prehrana i općenito kvalitetni uvjeti u kojima maca živi svakako su neophodni. Redovito treba brinuti o preventivi za unutarnje i vanjske nametnike. Preporučujemo da se bolesna maca drži isključivo u stanu, a ako imate više mačaka, da ima svoj pijesak za vršenje nužde kao i svoje zdjelice za hranu. Ukoliko posjedujete vlastito dvorište, trebalo bi spriječiti kontakt s vanjskim mačkama.

Kako sam pisala u predhodnom tekstu, kod bolesne mace česte će biti infekcije zbog oslabljenog imuniteta. Na svaki znak bolesti treba potražiti veterinarsku pomoć, jer ćemo lakše izaći na kraj s infekcijom ukoliko se s antibiotskom terapijom započne pravovremeno.

FIV pozitivna maca kod koje se još nije razvila bolest može biti zdrava godinama. Pa čak i nakon razvoja simptoma, uz kvalitetnu njegu i liječenje nastojimo maci pružiti što kvalitetniji život.