Infekcija herpes virusom kod mačaka

Tipična bolesna maca bit će dovedena na pregled zbog toga što slabije jede, nije baš raspoložena, a vlasnici primjećuju da često kiše i kašlje. Ponekad je vidljiv proziran ili žućkast iscjedak iz nosa i očiju te pojačano suzenje. Bolest je među vlasnicima mačaka poznata kao "mačja gripa". Vlasnicima mačaka dobro je poznato oboljenje uzrokovano ovim virusom. Možda je jedno od najčešćih oboljenja zbog kojeg vlasnici maca prvi puta potraže pomoć veterinara, a mnogi će ovu bolest prepoznati kao "mačju gripu ili prehladu".
Takav "nadimak", bolest je dobila zato jer će virus najčešće uzrokovati rinotraheitis – upalu sluznice nosa i dušnika, što će dovesti do kašljanja i kihanja - tipičnih simptoma prehlade i gripe u ljudi.

Uglavnom obolijevaju mačići i mlađe mace, no kao što ćemo vidjeti kasnije, zbog specifičnog načina razvoja infekcije, mogu se razboljeti mace bilo koje životne dobi.

Tipična bolesna maca bit će dovedena na pregled zbog toga što slabije jede, nije baš raspoložena, a vlasnici primjećuju da često kiše i kašlje. Ponekad je vidljiv proziran ili žućkast iscjedak iz nosa i očiju te pojačano suzenje.

Oči su vrlo često slijepljene ukoliko je sekret obilan i to posebno kod malih mačića.

U pravilu je prisutna i povišena tjelesna temperatura. Osim ovakvog oblika bolesti koji je najčešće prepoznat od strane samih vlasnika, infekcija FHV-om može imati i atipičan oblik. Tada nailazimo na promjene u usnoj šupljini mace u vidu crvenila i ranica što će dovesti do otežanog uzimanja hrane i pojačanog slinjenja.

Proces na očima može zahvatiti i druge strukture oka, a ne samo sluznicu kapaka. Kod malenih mačića ponekad su strukture oka u potpunosti i nepovratno uništene infekcijom. Promjene na očima mogu izgledati različito kako je vidljivo na slijedećim fotografijama. Može se raditi o blagom konjuktivitisu koji neće imati trajnih posljedica za macu, pa sve do takvih upalnih procesa koji, na žalost, trajno i u potpunosti unište sve strukture oka.
Mogu se pojaviti kožni simptomi te simptomi od strane nervnog sustava koje ponekad jednostavno ne povežemo odmah s infekcijom ovim virusom.
Nerijetko već pri prvom pregledu ustanovimo da nije zahvaćena samo sluznica gornjih dišnih putova, već imamo razvijenu bronhopneumoniju. Sekundarne infekcije bakterijama mogu dodatno zakomplicirati kliničku sliku. Osim bakterijama, moguća je i istovremena infekcija drugim virusima i mikoplazmama.

Mačji herpes virus (feline herpes virus – FHV) osjetljiv je na većinu standardnih sredstava za dezinfekciju, a vrlo brzo ga ubiju visoke temperature. No, hladne mu temperature pogoduju, pa stoga na 4 stupnjeva Celzijusa može ostati infektivan mjesecima. Zbog toga se s ovom infekcijom najčešće srećemo u rano proljeće i jesen.

Virus će se kod latentno (prikriveno) inficiranih mačaka ponovno aktivirati stresom. Stresna situacija je vrlo širok pojam kada su mace u pitanju. Tako stres može biti selidba u novi stan, dolazak novog člana obitelji, okot, dojenje mačića i slični veliki događaji, no za macu stres može predstavljati i promjena hrane, promjene u ustaljenim navikama u nekom domaćinstvu te mnoge slične situacije koje nama mogu promaknuti kao nevažne.
Maleni mačići trebali bi u prvih nekoliko tjedana biti zaštićeni antitijelima koja dobiju od majke preko mlijeka kojeg posišu prvih nekoliko sati. No, ispostavilo se da dobar dio mačića ima prenizak nivo ovih antitijela da bi ih kvalitetno štitila, a na žalost svaki dan smo svjedoci bacanju mačića, koje siročići prežive, no nikada ne dobiju šansu posisati majčino mlijeko i stoga ostaju bez ovog vida zaštite. Moram ovdje spomenuti da je bacanje tek okoćenih mačića iznimno okrutan čin, pa koristim svaku priliku da apeliram na vlasnike maca - sterilizirajte svoju macu i riješite problem mačića jednom za uvijek.

Negdje u starosti od oko dva do dva i pol mjeseca nivo maternalnih antitijela pada i mačići su ponovno nezaštićeni.

Prirodna infekcija, nažalost, neće stvoriti imunitet. Stoga svakako preporučujemo cijepljenje mačića u starosti od dva i pol mjeseca, te revakcinaciju četiri tjedna kasnije. Cijepljenje će prvenstveno pružiti zaštitu od pojave simptoma, no ne možemo reći da je njegova učinkovitost stopostotna jer ne pruža zaštitu od infekcije.

Revakciniramo nakon toga još dva puta u razmaku od godinu dana, jer se danas smatra da takva način cjepljenja maci pruža doživotni imunitet. Smatra se da cijepljenje smanjuje i širenje virusa, ukoliko cijepimo macu koja je nosioc istog. Tako da iznimno kod ove vrste cjepiva, možemo cjepiti macu koja ima simptome respiratorne infekcije.

Kako bi se spriječila pojava ovog oboljenja u uzgajivačnicama te kućanstvima s većim brojem mačaka, bilo bi dobro da sve novonabavljene mace budu izolirane 15 dana, te nakon toga cijepljene.

Do infekcije uglavnom dolazi pri direktnom kontaktu zdrave mace s onom koja nosi i izlučuje uzročnika bolesti. Poseban problem predstavljaju bolesni mačići koji mogu oboljeti u zaista vrlo ranoj životnoj dobi. Vrlo često pitanje koje nam postavljaju vlasnici čim se spomene "mačja gripa" jest da li je ovo oboljenje mačaka, uzrokovano herpes virusom, opasno za ljude. Srećom, ovaj virus ne napada čovjeka i ostaje vrstno specifičan. Uglavnom inficira domaću mačku iako je moguća infekcija i drugih vrsta mačaka (lav).

Ono što ovo oboljenje čini ponekad iznimno teškim za liječenje jest da bolest ima svoju gore spomenutu latentnu ili skrivenu fazu. Infekcija koja traje duže vrijeme, bez da su prisutni očiti simptomi, vrlo je teška za prepoznati. Maca koja u sebi ima takav "pritajeni" virus povremeno će pokazati simptome kao što su kašalj i kihanje, a time će virus širiti u svojoj okolini.

Ovakav način širenja infekcije predstavlja veliki problem u kućanstvima ili uzgajivačnicama s velikim brojem maca, a posebno u azilima za mace gdje se na istom mjestu nađe veliki broj maca za koje ne znamo nikakve podatke iz njihove prošlosti.

Ukoliko je majka prenijela na mačiće dovoljnu količinu antitijela protiv FHV-a, mačići se neće razboljeti, no mogu postati nosioci virusa. Ako razina zaštitnih protutijela nije dovoljna, nažalost, kod mačića se mogu razviti vrlo ozbiljni simptomi. U tijelo mace virus će ući putem sluznice nosa, oka, ustiju. S tih mjesta lako se proširi na ostatak dišnih puteva.

Već 24 sata nakon što je došlo do infekcije bolesna maca izlučuje virus, dakle postaje izvor bolesti za druge mace u svojem okolišu. Osim što se širi po sluznicama, FHV može ući i u nervno tkivo. Pretpostavlja se da je su upravo gangliji nekih živaca glavni "rezervoari" pritajenog virusa, a najveći problem je to što većina mačaka koje su preboljele infekciju postaju doživotni nosioci virusa.

Bolest liječimo uglavnom simptomatski, a u posljednje vrijeme u liječenje uvodimo inhaliranje.

Filmić o tome kako izgleda ovaj način liječenja pogledajte u temi inhaliranje mačaka u rubrici dišni sustav.