Krpelji i bolesti koje prenose

Parazitski krpelji spadaju u skupinu arachnide (pauci), a razlikuju se od insekata po tome što nemaju krila. Odrasli oblik krpelja ima četiri para nogu, a glava, prsa i trbušni dio spojeni su u jednu cjelinu. Krpelji nisu dlakavi, u promjeru mogu imati do jednog centimetra. U osnovi krpelje dijelimo na tzv. "meke" i "tvrde". Kod nas većinu problema stvaraju tvrdi krpelji iz skupine Ixodide.

Iako već svi znamo kako izgledaju, evo nekoliko "an face" i profilnih sličica krpelja :)

Sami procjenite koji su od ovih marendali, a koji su još gladni...

S prvim suncem, nakon nekoliko zimskim mjeseci mirovanja, započinje sezona krpelja. Vlasnici pasa i mačaka uglavnom znaju za ovaj problem, pa je sada vrijeme kada treba poraditi na preventivi kako naš ljubimac uopće ne bi "zaradio" krpelja. Ako ga ipak sakupi u nekakvom grmu, treba ga odmah odstraniti ili aplicirati neko od insekticidnih sredstava, pa će opasti sam. Duboko zarivenog krpelja koji put je nemoguće odstraniti u cijelosti, jer mu se glava lako odvoji od tijela i ostane zabijena u koži, međutim to nije razlog za brigu, jer će zdrav organizam sam izbaciti glavicu nakon nekoliko dana. Na tom mjestu formirati će se akna i nakon nekoliko dana krastica koja će otpasti. Ukoliko je vaš ljubimac kooperativan, možete pokušati izčačkati glavicu sterilnom injekcijskom iglom ili potražite pomoć veterinara.
Iz jajašca krpelja razvije se larva koja je prvi oblik krpelja koji već mora parazitirati na životinji kako bi se pretvorila u nimfu. Larva se na sisavcima hrani 3 do 12 dana i zatim padne na tlo. Iz larve se u roku od 4 dana razvije nifma koja će parazitirati na životinjama 3 do 10 dana i ponovno će pasti na tlo. Nimfa na tlu može biti od 17 pa sve do 100 dana i zatim se pretvara u adultni oblik. Adult-odrasli krpelj može živjeti i 19 mjeseci, a zrela ženka izleći će od 2000 do 8000 jajašca. Ukoliko se razvojni krug prekine krpelj može preživjeti dugi period i hibernirati cijelu zimu. Razvojni krug obično je kompletiran u roku od jedne godine, ali se može prolongirati i na period od 3 godine. Kada padne s domaćina krpelji se "popenju" na grmlje i tamo čekaju slijedeću priliku za svoj razvoj, odnosno vašeg psa ili mačku koji će se očešati o grm i pokupiti cijelu vojsku napasnika. Isto tako krpelj će se drage volje prikopčati i na vas, pa poslije šetnje u šumi treba prekontrolirati i kućne ljubimce i djecu pa i vas same. Krpeljima na grmlju ne smeta hladnoća, ali su osjetljivi na direktnu sunčevu svijetlost te na velike količine kiše. Neke vrste krpelja mogu se naseliti u zatvorenim prostorima kao što su boksovi za pse pa i vaš stan.

Osim što izazivaju lokalnu iritaciju kože na mjestu gdje su se uhvatili krpelji mogu prenositi i neke bolesti.

Važno je zapamtiti da treba reagirati prije nego se krpelj uopće ulovi. To znači da treba preventivno tretirati i psa i macu tokom cijele godine, kako bi stalno bili zaštićeni.

Krpelji iz skupine Ixodide važni su i kao prenosnici uzročnika nekih bolesti kao što su babesiosa, anaplasmosa, erlichioza te neka bakterijska oboljenja.
Na mjestu gdje na koži parazitira krpelj dolazi do iritacije kože, a moguće su i alergične reakcije na neke sastojke sline krpelja. Osim što prenose uzročnike bolesti, neki krpelji imaju u slini peptid koji im služi pri odlaganju jajašaca, a toksičan ja za toplokrvne organizme. Taj otrov može izazvati paralizu kod domaćina. Kod takvih slučajeva dovoljno je odstraniti krpelja i znakovi bolesti će se brzo povući.

Babezioza

Babezioza ili piroplazmoza (radi se o istoj bolesti) je bolest koju uzrokuje protezoa Babesia canis odnosno Babesia gibsoni. Ova protozoa je intracelularni parazit, dakle živi i razmnožava se u stanicama svojeg domaćina.

Preko krpelja Babesia stiže direktno u krvni optok svog konačnog domaćina psa. Tu naseljava crvena krvna tjelešca i to obično u paru. Nakon nekog vremena dolazi do raspada crvenih krvnih zrnaca te progresivne anemije što će izazvati cijeli niz simptoma. Prvi simptom koji vlasnici primijete jest bezvoljnost te odbijanje hrane što se događa zbog rasta tjelesne temperature koja može doseći 41 stupanja Celzija. Urin postaje taman, boje piva, a javlja se i žutica pa u nekim krajevima ovu bolest nazivaju maligna žutica. Stolica je intenzivno žute boje, pa je to jedan od bitnih podataka na koje nam ukaže vlasnik. Kod kroničnog oblika bolesti simptomi su manje specifični: oboljela životinja je depresivna, povremeno ima povišenu temperaturu, a apetit varira. U takvom obliku bolest može trajati tjednima pa i mjesecima. Rijeka s okolicom ne spada u posebno ugrožena područja, ali se ovo oboljenje pojavljuje sporadično. Ugroženo je područje Zagreba, pa posebnu pažnju treba posvetiti psima koji dolaze iz tog dijela zemlje. Prvo pitanje veterinara koji je postavio sumnju na piroplazmozu biti će da li je pas imao krpelja u posljednjih 20 dana, pri čemu je važno da vlasnik bude iskren, jer takav podatak je vrlo bitan u postavljanju dijagnoze.

Pas koji je prebolio babeziozu imun je jednu do dvije godine, ali u sebi nosi uzročnika bolesti, pa se krv takvog psa ne može upotrijebiti za transfuziju drugom psu. Lijekovima eliminiramo većinu prisutnog uzročnika, a u nekim slučajevima samo spriječimo njihovo daljnje razmnožavanje, te tako daljnji tok bolesti.

Upravo sada nastupa sezona krpelja, pa je opasnost od ove bolesti samo razlog više da Vaše kućne ljubimce zaštitite na vrijeme. Savjesni vlasnici koji primjećuju svaku promjenu na svom psu obično već pri prvom dolasku na pregled navedu cijeli niz simptoma ove bolesti pa tako nama veterinarima, uvelike olakšaju posao. Pretragama krvi i mokraće može se sa sigurnošću utvrditi da li se radi o babeziozi. Važno je naglasiti da većina sredstava koje djeluju protiv krpelja tako da se resorbiraju s kože u krv treba aplicirati nekoliko dana prije puta kako bi njihovo djelovanje bilo optimalno.

Erlihioza

Erlihioza je infekcijska bolest pasa koju uzrokuje rikecija Ehrilichia canis. Na našem području srećemo se povremeno često s ovim oboljenjem. Treba znati da i ovu bolest prenose krpelji, te je ponekad dijagnosticiramo kod pasa koji su stigli sa zaraženih područja. Uzročnik oboljenja jest Ehrlichia canis koja inficira krvne mononuklearne stanice. Ponekad su psi istovremeno inficirani ovim uzročnikom i Babesiom canis, što znači da jedan krpelj može istovremeno prenijeti oba uzročnika bolesti. Bolest može imati akutan, kroničan ili subklinički tok. Inkubacija traje od 8 do 20 dana, tako da će vas veterinar, posumnja li na ovu bolest, prvo upitati da li je pas u zadnjih dvadesetak dana imao krpelja ili da li ste putovali izvan Rijeke. U akutnoj fazi bolesti Erlihije se razmnožavaju u mononuklearnim stanicama krvi i u limfatičnim tkivima, kao i u jetri i slezeni. To dovodi do povećanja limfnih čvorova, te hepato i spleno megalije. Pas je depresivan, nema apetita, ima povišenu tjelesnu temperaturu, ponekad je prisutan iscjedak iz očiju i nosa. Ovi simptomi su prolazni i nestaju u roku od 7 do 15 dana čak i bez terapije. Krvnim stanicama rikecije dolaze u sve druge organe gdje inficirane stanice prianjaju uz stjenke krvnih sudova te tamo izazovu vaskulitis. Dolazi do smanjenja broja trombocita i do anemije. Slijedi subklinička faza infekcije koja može trajati i do 9 tjedana. Glavne značajke su promjene u krvnoj slici dok klinički pas može izgledati potpuno zdrav. Simptomatologija je ovisna od stupnja anemije. U nekim slučajevima javljaju se krvarenja pa je to razlog za posjet veterinaru. Kronična faza bolesti može potrajati vrlo dugo. Takva životinja može imati vrlo blage simptome pa dijagnozu postavimo pri slučajnom pregledu ili je pas doveden na pregled zbog mršavljenja, opće slabosti, smanjenog apetita, brzog umaranje ili pak promjena na očima. Ponekad je broj trombocita u krvnoj slici normalan, no oni ne mogu obavljati svoju funkciju. Najjednostavnije je postaviti dijagnozu u prva dva tjedna bolesti jer možemo naći uzročnika u stanicama periferne krvi. No kasnije to više nije moguće. Tako nerijetko započnemo s liječenjem iako nismo sa sigurnošću postavili dijagnozu. No opisani simptomi, te krpelji u anamnezi su sasvim dovoljni za započinjanje liječenja. Terapija se sastoji u davanju tetraciklinskih antibiotika, ali kroz duži vremenski period. Prognoza ove bolesti je uglavnom dobra, no ponekad je potrebno duže vrijeme da se korigira nastala anemija. Kao i kod drugih bolesti koje prenose krpelji, najbolje je poraditi na preventivi infestacije krpeljima, posebno ako putujete u područja gdje ima stoke, i gdje je poznato da su krpelji zaraženi ovim uzročnicima. Za dijagnosticiranje erlihioze danas imamo na raspologanja serološke kitove.

Pitanje koje je uvijek aktualno jest koje sredstvo koristiti protiv krpelja. Znamo da su nam na raspolaganju sprejevi i spotovi od različitih proizvođača. Osobno preporučujem da se naizmjenice koriste različiti proizvodi. Ipak se radi o otrovima koji se kroz kožu resorbiraju u krvni optok našeg ljubimca pa mi je nekako logično da, kada ih već moram upotrebljavati, ne upotebljavam uvijek isti. No, ovo je moj osobni stav, a ne stav struke.
Niti jedno sredstvo ne štiti 100% što znam iz vlastitog iskustva. Važno je paziti na pravilnu primjenu, no isto tako je važno psa svaki puta nakon šetnje temeljito pregledati. Koji puta ćete tako uhvatiti krpelja dok još šeta po svojem domaćinu, odnosno još se nije zakačio.

Od prirodnih sredstava koristan je B1 koji djeluje repelentno zbog svog intenzivnog mirisa, isto tako i češnjak. Davanje češnjaka je upitno zbog njegovog djelovanja na sluznicu želuca.