Rane

Mnogi vlasnici pasa vikende provode u šetnji šumom. Susreti pasa i divljih životinja nisu česti ukoliko se ne radi o lovačkim psima, ali razne nezgode i povrede u šumi nisu rijetkost. Tako se srećemo sa ubodnim ranama te ogrebotinama. U svakodnevnoj praksi vrlo su česte ugrizne i ogrebne rane, te rane nastale autotraumom.

Ponekad vidimo zaista ružne rane koje lovačkim psima nanese divljač, posebno vepar. Takve rane mogu biti locirane na ekstremitetima ili pak na trupu. Ovisno o lokalizaciji rane ona će manje ili više krvariti, no u većini slučajeva lakše je obraditi ranu na ekstremitetu nego onu na trupu. Rane nanesene od strane divljači mogu biti vrlo opsežne. Kod onih lociranih na trupu nerijetko su prisutna i oštećenja unutarnjih organa te rupture kompletne stjenke abdomena ili toraxa. Na žalost, nismo uvijek u mogućnosti spasiti jako povrijeđenog psa, no svakako veliku ulogu u prognozi igra i vrijeme koje je proteklo od nastanka povrede. Prvu pomoć povrijeđenom psu pružaju sami vlasnici, a većina ljudi koji mnogo vremena provode u prirodi, upućeni su u osnovna pravila pružanja prve pomoći. Nije loše da si svako malo obnovimo znanje. Principi zaštite rane jednaki su za psa i za čovjeka.

Ovo je rana koju je psu nanio vepar. Radi se zapravo o reznoj rani, a ono što je nevjerojatno jest da je kost uzdužno "prerezana" kao najoštrijim kirurškim instrumentom:

Posjekotine šape koje su uglavnom locirane ili na jastučiću ili nešto više na nozi i obično obilno krvare, također nisu rijetkost. Veće posjekotine zahtjevaju kiruršku obradu.

Ugrizne rane viđamo daleko najčešće, a nastaju u tučama ali i u igri. Ugrizne rane uglavnom su praćene jakim nagnječenjem tkiva i vrlo su sklone infekciji jer u usnoj šupljini pasa i mačaka sve vrvi od raznih bakterija pa se tako te bakterije ugrizom unesu u ranu. Ukoliko krvarenje nije obilno, takvu ranu prvo mehanički očistimo kako bi isprali što više nečistoće iz rane.

Nakon toga pristupimo pregledu rane. Ponekad su iznenađujuće duboke te se sastoje od nekoliko odvojenih kanala. Zato ranu sondiramo tupom sondom kako bismo točno vidjeli do kuda seže oštećenje tkiva. Zatim odstranimo tkivo koje je previše oštećeno kako bi rubovi rane bili koliko toliko zdravi.

Ugriznu ranu uvijek prvo treba dobro oprati kako bi se iz nje mehanički odstranile nečistoće. To možete učiniti sami i to što prije po ugrizu. Najbolje je ranu istuširati mlazom obične vode i to u više navrata. Rana se ispire prvih nekoliko dana dok je otvorena i to više put dnevno. Poželjno je da je takva rana što duže otvorena, ako i dođe do gnojenja, da on može iscijediti van, da ne zaostaje unutar rane. Aplikacija bilo kakvih praškova je potpuno pogrešna jer time ranu zatvarate i onemogućavate njego dreniranje. Obavezno se javite vašem veterinaru kako bi on procjenio da li je potrebno davanje anti tetanusa i antibiotika. Ukoliko se radi o reznoj rani, veterinar će procijeniti da li je takvu ranu potrebno šivati ili ne. Prljave, inficirane rane ne smiju se šivati jer se time onemogućava čišćenje i drenaža rane.

Šivanje rane nije uvijek najbolja metoda liječenja. Ukoliko je rana vrlo prljava, ukoliko je duboka i stvara tzv. "džepove" pustiti ćemo da zaraste bez šivanja, ranu ćemo redovito ispirati te tretirati kako bi stimulirali rast novog tkiva. Kod ubodnih rana koje ne krvare obavezna je aplikacija antitoksina tetanusa. Neke pasmine pasa posebno su osjetljive na ovu bolest (američki staford terijer, pit bul).

Ugrizna rana obično je duboka i inficirana, iako na prvi pogled na koži uočimo samo malu rupicu u promjeru od pola do jednog centimetra. Ponekad su ugrizne rane veće i tada govorimo o reznim ranama jer se radi o posjekotini na koži koja je nastala od zuba druge životinje. Naizgled male ugrizne rane mogu bilo vrlo opasne jer ih vlasnici ponekad ne primijete već veterinarsku pomoć zatraže tek za nekoliko dana kada tkivo oko rane počinje oticati, pas postaje bezvoljan, dolazi do povišenja tjelesne temperature. Radi se o infekciji kojoj je žarište na mjestu ugrizne rane iako je na koži vidljiva samo mala krastica. Prilikom ugriza dolazi do jakog nagnječenja dubljih tkiva kao što su potkožno tkivo pa i mišići. Koža je elastična pa ostane sačuvana. Nerijetko je kod ovakvih povreda potrebno ligirati krvne sudove koji krvare. Manje krvne žile možemo tretirati termokauterom, dok je veće potrebno podvezati.

Velike rane obrađujemo u općoj anesteziji, a obavezna je sistemska aplikacija antibiotika.

Osim navedenog, ugrizom se prenosi bjesnoća, pa svakako zatražite cijepnu knjižicu od vlasnika onog psa koji je ugizao vašeg. Osim površnih povreda ugriz može biti fatalan posebno ako je veliki pas ugrizao malenog. Najbolje je prevenirati bliske susrete ove vrste ako je ikako moguće. Izvođenje psa na uzici najsigurniji je način, a vlasnici koji znaju da bi njihov pas mogao napasti drugog trebali bi ga izvoditi i sa brnjicom te izbjegavati mjesta gdje ima slobodnih pasa.

Ovo je primjer ugrizne rane kod mace. kojoj smo morali amputirati dio uške:

Evo nekoliko primjera česte rane koju viđamo uglavnom kod mačaka, a nastaje autotraumom.

Radi se najčešće o tome da ovakve rane mace naprave same jer se češu. Uzroci mogu biti različiti, no obično su to upala uha (često uzrokovana parazitima) i alergija na hranu.

Ovakve rane obično su inficirane i vrlo teško zaraštavaju jer svrbe i mace ih stalno ponovno otvaraju. Zbog lokalizacije nije od velike pomoći ni elizabeta ovratnik (jedino preko debelog povoja), a kod mirnijih maca preporučimo mekane "papučice" na stražnjim šapama.

Velik i dugotrajan problem. Ako primjetite ranicu na licu ili vratu mace potražite pomoć veterinara što prije kako bi lječenje bilo uspješnije.

Ponekad su takve rane zaista razorne:

Ovako obično izgleda u početku, a nerjetko su podminirane gnojem:

Posebna kategorija rana su kirurške rane, koje nakon izvršenog operativnog zahvata treba zaštititi.

Nakon izvršenih operativnih zahvata na psima i mačkama uvijek se postavlja pitanje kako zaštiti kiruršku ranu od lizanja, češkanja i sličnog, dakle onog što nazivamo autotrauma.

Životinje se nakon operativnih zahvata ponašaju vrlo različito. Nekima ne pada na pamet da diraju ranu jer im to izaziva bol, te su idealni pacijenti koji miruju nakon operacije. Oni temperamentniji predstavljaju veći problem. Pod svaku cijenu nastoje doći do šavova, ližu ranu nemilice, te pokušavaju potrgati šavove unatoč tome što ih takvo čupkanje boli. Iznimno temperamentne životinje možemo držati sedirane nekoliko dana nakon operacije, no osobno nastojim to izbjeći pošto se uvijek radi o psu ili maci koji je netom probuđen iz opće anestezije.

No, ponekad je neizbježno, posebno ako vlasnici nisu u mogućnosti biti stalno sa operiranom životinjom i to barem prvih nekoliko dana po izvršenom zahvatu. Metoda zaštite rane ovisi prvenstveno o tome na kojem je dijelu tijela izvršen operativni zahvat. Za one na području glave idealan je tzv. elizabeta ovratnik. Radi se o plastičnom ovratniku koji izgledom najviše podsjeća na satelitsku antenu. Takav ovratnik spriječiti će psa ili macu da stražnjom nogom češe ranu na glavi (operacije na ušima, očima, abscesi kod mačaka). Pogodni su i za zaštitu rana na drugim dijelovima tijela, primjerice na trbuhu. Kirurške rane kod većine zahvata u trbušnoj šupljini locirane su na sredini trbuha. Ovratnik spriječava lizanje rane. Nijedna životinja nije oduševljena kada joj na glavu stavite to čudo od plastike. U početku im jako smeta, uznemiruje ih, čak imaju problema sa uzimanjem vode i hrane. Važno je da vlasnik ostane ustrajan i da ovratnik ne skida sve do skidanja šavova. Za dan dva, mali bolesnik naviknut će se na ovratnik i neće biti više nikakvih problema. Ovratnik mora biti prave veličine kako bi bio funkcionalan. Ukoliko je premalen, neće spriječiti lizanje, ukoliko je prevelik sklizati će sa vrata i nepotrebno ometati uzimanje hrane i vode kao i kretanje kroz uže prostore. Povijanje rane obično nije dovoljna zaštita. Neki psi su nevjerojatni majstori kada se radi o brzini skidanja povoja, a i rana će brže i ljepše zaraštavati ako je na zraku. Vlasnici nerijetko sami u najboljoj namjeri apliciraju na ranu razne praškove, no ni to ne preporučujem jer ukoliko rana malo secernira, to će se slijepiti sa praškom i napraviti krastu koja ometa sraštavanje tkiva. U pravilu nema većih problema poslije operacija ukoliko se slijede upute veterinara. Operirana životinja ne smije se ostavljati bez nadzora, ne smije ležati na prljavoj podlozi i ne smijete dozvoliti da liže ranu. Uvijek postoji način za spriječiti ih u tome samo treba reagirati pravovremeno. Kirurške rane na ekstremitetima u pravilu su povijene i to zbog imobilizacije. Čupkanje povoja opet ćemo najuspješnije spriječiti elizabeta ovratnikom.

Evo još jedan primjer rezne rane. Radi se o psu starom 13 godina koji je nesretno pao po betonskoj nizbrdici. nastala je velika rezna rana na području koljena. S obzirom na dob psa, ova je rana obrađena neposredno nakon nastanka bez opće anestezije. Srećom, sve je lijepo zaraslo i Ringo je sa 13 godina još uvijek lijep i vrlo vitalan!

Neposredno nakon šivanja:

I nakon nekoliko tjedana: