Šuga

Šuga je bolest koja se javlja tokom cijele godine, a najizrazitiji simptom je intenzivan svrbež. Uzročnici bolesti su paraziti iz porodice Sarcoptes u koju spada i parazit Notoedres cati koji je uzročnik šuge u mačaka. Oba šugarca (pasji i mačji) imaju mnogo toga zajedničkog - životni ciklus traje 17 do 21 dan. Odrasli šugarci kopuliraju na koži domaćina. Oplođena ženka kopa rovove kroz rožnati sloj kože i to do 3 mm na dan, te u tim tunelima polaže jajašca. Kada nastanu larve i kasnije nimfe, odlaze na površinu kože gdje se hrane i dočekaju spolnu zrelost. Šugarci preferiraju mjesta na koži gdje je manje dlake pa ih najčešće nađemo na ušima, laktovima, trbuhu i sapima.

Cijeli razvojni ciklus parazita traje samo 3 tjedna. Odrasli šugarci su veliki od 200 do 400 mikrona, ovalnog su oblika. Na prednjem dijelu tijela imaju dvije kratke nožice, dok su stražnje dvije vrlo kratke i ne prelaze rub tijela. Iako su šugarci vrstno specifični, mogu infestirati i čovjeka koji je u bliskom kontaktu sa oboljelim psom ili mačkom. Kod čovjeka dolazi do reakcije u roku od 24 sata nakon direktne ispostavljenosti šugarcima. Promjene se očituju u obliku svrbećih papula na rukama i trbuhu. Svrbeš postaje izražen osobito noću kada se koža zagrije. Ukoliko čovjek više nije ispostavljen šugarcima lezije će same proći u roku od desetak dana.

Kod pasa i mačaka prvi simptom je jak svrbež, a obično su zahvaćeni dijelovi trbuha, prsa, noge kao i uši i laktovi. Koža postaje crvena, javlja se pojačano perutanje, a nerijetko dolazi i do sekundarne infekcije bakterijama. Pas postaje depresivan zbog jakog svrbeža.

Dijagnozu postavljamo uzimanjem kožnog ostružka, no šugarca nije lako naći. Ponekad je potrebno duboko struganje kože i to na više mjesta. U više od pola slučajeva parazita uopće ne nađeno. No postavimo li sumnju na ovu bolest, odmah započinjemo liječenjem. Danas su na raspolaganju lijekovi koji se elegantno apliciraju u obliku ampula iza vrata pa je liječenje jednostavnije i može ga provoditi sam vlasnik. Jedno od pitanja koje ćemo postaviti vlasniku jest da li se ukućani češu i da li je pas bio u kontaktu sa lisicom. Naime lisice su rezervoar šuge, a dovoljno je da pas legne na travu u kojoj je ona ležala te da se infestira. Važno je liječiti sve životinje koje žive u istom domaćinstvu, kako oboljele pse tako i mace. Dakle, dijagnosticira li se šuga, potrebno je tretiranje svih članova domaćinstva.

Ovako izgledaju promjene na koži čovjeka:

Za malene organizme, šuga zakomplicirana sekundarnom bakterijskom infekcijom i posljedičnom sepsom, može biti fatalna bolest.