Suzni kanali i mrlje kod bijelih pasa

Vlasnici bijelih pasa često su naprosto isfrustrirani sa žućkastim mrljama koje nastaju na dlaci ispod očiju ili na brkovima i bradi. Često misle da je uzrok nastajanju mrlja pretjerano suzenje zbog kojeg dlaka oksidira.

No nije tako. Uzroci ovih mrlja su mnogo kompleksniji. Kao i kod mnogih drugih stvari važnu ulogu igra genetika-ima pasa kojima dlaka neće požutjeti i onih kojima je žuta unatoč svim naporima njihovih vlasnika. Na pojavu mrlja utječe i razvoj bakterija i gljivica koje se rado razviju u dlaci koja je često mokra. Dlaka ispod oka mokra je kod većine pasa , samo se kod onih koji nisu bijeli ne vide mrlje. To ne znači da vaš bijeli psić ima začepljene suzne kanale i da je potrebno njihovo ispiranje. Osim navedenog na pojavu žutila utječe prehrana, eventualno prisutne alergije i naravno stupanj uloženog truda u redovito održavanje higijene tih mjesta.

Jedna od važnijih stvari je da ta kritična mjesta održavate suhima jer i gljivicama i bakterijama pogoduje vlažan okoliš. Kada pas jede, brkove i bradu morate zaštiti da ne dolaze u doticaj sa hranom, a poželjno je da ne dolaze u doticaj ni sa vodom zbog raznih minerala koji se u njoj nalaze. Među uzgajivačima ima i onih koji koriste antibiotske pripravke (lokalno ali češće sistemski) i to posebno prije izložbi kako bi ta dlaka pobijelila. Ovo ne preporučujem jer smatram da davanje lijekova u estetske svrhe nije u redu sa moralnog stanovišta, ali to se radi. Obratite pažnju ako kupujete preparate za odstranjivanje tih mrlja da li sadrže antibiotik. Ako da, ipak se savjetujte sa veterinarom prije upotrebe.

Za odstranjivanje mrlja koristi se i blanš (isti kao za pramenove kod nas, uglavnom na bazi hidrogena visokog postotka) no tu treba jako paziti da kemikalija ne uđe psu u oko.

Oko ovog sam se savjetovala sa simpatičnom groomericom iz Rijeke (Irina, salon Dea) koja kaže da je za odstranjivanje ovih mrlja potrebna svakodnevna njega i povremeni stručni groomerski tretmani. Svakome bih preporučila da se oko toga savjetuje sa svojim groomerom. Irina između ostalog kaže da je bijela dlaka iznimno zahtjevna i osjetljiva. Psi koji šetaju po vani uvijek će na nogama imati nešto tamniju dlaku od onih držanih isključivo u stanu.

Kao što sam rekla pas može genetski imati fantastičnu bijelu dlaku koja nije podložna ružnim žutim mrljama, ali to su rijetki. Većina kao snijeg bijelih pasa koje viđamo po izložbama ima svakodnevnu specijalnu njegu, papilotne kod jela i pića, i sigurno se ne valjaju po lokvama.

A i svaki uzgajivač ima svoje male tajne...

Ovaj lijek neće odstraniti mrlje sa dlake koja je već promjenila boju, pa će za efekt biti potrebna 3 do 6 tjedana, period u kojem će izrasti nova dlaka. Kada ga prestanete davati ponovno će se javiti ista stvar.

Moguće je, kao i kod svih drugih antibiotika, da bakterije koje uzrokuju žutilo, nakon nekog vremena postanu otporne na ovaj antibiotik pa preparat više neće imati efekta. Kako sam napisala ranije, uglavnom se koristi mjesec, dva prije izlaganja psa na izložbama. Proizvođač preporučuje da se daje svaki dan 3 mjeseca, a zatim 4 puta tjedno.

Dlaka (poseno na preponama) može promjenti boju i kod nekih kožnih problema vezanih sa svrbežom te posebno ako pas liže to mjesto. Makrolidni antibiotici mogu reagirati sa digoxinom lijekom koji koristimo kod nekih srčanih oboljenja, pa svakako naglasite veterinaru ako koristite ovaj preparat.

Uz davanje ovih preparata potrebna je i lokalna dnevna njega.

E sada o suznim kanalima gdje sam doma za razliku od groominga. :D

Nazolakrimalni aparat sastoji se od dve papile, nazolakrimalnog kanala i slabo razvijene nazolakrimalne vrećice. Ovalna papila locirana je na gornjem i donjem kapku u unutarnjem kutu oka otprilike 1 do 2 mm udaljena od konjuktivalne sluznice. Obično je pigmentirana.

Test kojim provjeravamo prohodnost suznih kanala vrlo je jednostavan. Imamo lijepe kapljice zeleno-žute boje koje nakapamo u unutarnji kut oka, a pasažom kroz nazolakrimalni kanal boja dospije u nosnice u roku od 3 do 5 minuta. Test izvodimo istovremeno na oba oka kako bi mogli komparirati vrijeme sa lijeve i desne strane. Kod brahicefaličnih pasa na tom putu boja (suze) mogu završiti u nazofaringsu. U tom slučaju boju ćemo naći u slini i na jeziku.

Ako je kanal začepljen pristupamo ispiranju. Kod većine pasa to se radi samo sa loklanom anestezijom oka. U kanal stavimo meku plastičnu cijevčicu i ispiremo fiziološkom otopinom.

U nekim slučajevima štenci se mogu roditi sa nerazvijenom ili neotvorenom papilom u oku. Tada je potreban kirurški zahvat.