Početna stranicaKazalo stranicaKontaktIspis

Seborea

Izraz seborea upotrebljavamo kao opisni termin za kliničke znakove koji se pojavljuju kod mnogih kožnih oboljenja, a dovode do poremećaja u keratinizaciji kože. Klinički razlikujemo nekoliko oblika seboreje.

Suhom seboreom nazivamo stanja kod kojih je koža, kako sam naziv govori, vrlo suha, te je izraženo perutanje. Ovaj oblik najčešće srećemo kod irskih setera, njemačkih ovčara, jazavčara i dobermana. 

Drugi oblik jest masna seborea koju povezujemo sa pretjeranom produkcijom loja na koži. Takva koža je masna, a nerijetko je pokrivena žućkastim naslagama. Za masnu seboreu predisponirani su psi pasmina west highland terijer, koker španiel, špringer španijeli i shar pei. Mnogi psi imaju kombinirana oba oblika seboreje-masnu i suhu.
Seboreični dermatitis je treći oblik ove bolesti kod kojega su izražene upalne promjene na koži, obilno perutanje i ljuštenje kože te sekundarna infekcija bakterijama i/ili gljivicama koja zahtjeva liječenje. Seboreični dermatitis praćen je i jakim svrbežom što najčešće ponuka vlasnika psa da potraži pomoć veterinara. Seboreični dermatitis se prije ili kasnije razvije kod svakog psa sa seboreom bez obzira na to da li je ona primarna ili sekundarna. Seboreična koža prijemčljiva je za infekciju, a češanjem si pas dodatno traumatizira kožu i širi infekciju.

Uzroci seboreičnih promjena na koži su različiti.
Primarnom seboreom nazivamo onu kojoj zapravo ne znamo pravi uzrok. Radi se o nasljednom oboljenju kod kojeg su stanice epidermisa, lojne žlijezde i stanice u dlačnim foliklima pretjerano aktivne . Obnavljanje stanica i njihov ciklus u ovim tkivima je mnogo brži nego kod zdravih pasa što dovodi do povećane produkcije prhuti i loja. Kronične upale uha praćene žućkastim masnim iscjedkom vrlo su često jedan od pratećih simptoma seboreje. Kod primarne seboreje simptome obično vidimo nakon puberteta-kod većine pasmina u starosti od jedne godine. Nasljeđivanje seboreje dokazano je kod west highlanda i to kao autosomalno recesivno što znači da bolesno štene može imati oba roditelja zdrava, ali su oni nosioci gena za primarnu seboreju (u posljednjih nkoliko godina praktički svi vestiji imaju problema sa kožom-barem po mojem iskustvu). Primarnu seboreju najčešće viđamo kod west highlanda terijera, svih španijela, njemačkih ovčara, jazavčara i labradora.Literatura navodi i Bassete no njih je malo pa ne mogu reći da li je tako u našim uvjetima. Vestići i njemački ovčari sa ovom bolešću prednjače i to posebno u posljednjih 5,6 godina. Kod vestija uglavnom viđam masnu seboreu praćenu otitisima.

Sekundarna seborea može biti posljedica hormonalnih ili metaboličkih poremećaja u organizmu, alergija, infestacija vanjskim parazitima, gljivicama i slično, a obično je viđamo kod starijih pasa. Ovaj oblik bolesti nije nasljedan. Dakle, sekundarna seborea sama po sebi i nije bolest koju treba liječiti, već je simptom koji nam ukazuje da sa organizmom nešto nije u redu. Tako kod pasa sa takvim problemom treba napraviti kompletne krvne pretrage kao i neke specifične kožne testove kako bismo došli do točne dijagnoze. Ukoliko uspijemo dijagnosticirati uzrok seboree, onda ćemo istovremeno tretirati i uzrok bolesti i promjene koje su nastale kod posljedica. Dakle, ako se radi o jakoj alergijskoj reakciji na buhu, zbog koje je u nekom stadiju bolesti koža postala seboreična, riješimo li psa buha i alergije, riješili smo i seboreu koja je u ovom slučaju samo posljedica.
Primarnu seboreu od sekundarne, u pravilu razlikujemo po dobi psa u kojoj su se pojavili prvi simptomi-primarna kod mladih pasa, a sekundarna kod starijih. Kod mladih pasa obavezno moramo isključiti demodikozu , a moguća je i seboreja kao posljedica alergije na hranu ili buhu.
Kako uzrok seboree nije uvijek moguće naći oboljelu životinju tretiramo šamponima i drugim sredstvima koja će po potrebi kožu ili zamastiti ili pak osušiti. Istovremeno preporučujemo i sredstva koja neutraliziraju tjelesne mirise, jer bolesna koža ima vrlo intenzivan miris koji u pravilu smeta vlasnicima. Primarnu seboreu ne možemo izliječiti, ali ju možemo držati pod kontrolom, te paziti da ne dođe do infekcija ili svrbeža. Lakše je kontrolirati suhu nego masnu seboreju. Antiseboreični šamponi su osnova liječenja seboreje. Ako su prisutne infekcije bakterijama ili gljivicama to se mora specifično tretirati istovremeno sa antiseboreičnim tretmanom. Frekvencija kupanja ovisi o tome kako pas reagira na terapiju pa morate biti stalno u kontaktu sa veterinarom. Kod dugodlakih pasa terapija kupanjem je otežana pa preporučujem šišanje. Psi sa primanom seboreom ne bi se trebali koristiti za uzgoj.
Posebna pažnja polaže se ishrani oboljelih pasa te zaštiti od vanjskih parazita. Preporuka je hraniti psa hipoalergenom hranom te dodavati nenasićene masne kiseline. Obično preporučim žlicu maslinovog ulja na dan no dobre su i druge biljne masti (margarin,suncokretovo ulje,kukuruzno ulje i sl.)
Mace mnogo rjeđe imaju problema sa seboreom, a ukoliko se pojavi, dijagnostika i liječenje isti su kao kod pasa.
Promjene na koži vrlo često izgledaju jednako a uzroci su potpuno različiti.

Na slijedećim slikama su dva psa koji imaju skoro identične promjene na koži izazvane potpuno različitim uzrocima:

ovo je šapa mlade kujice sa generaliziranm demodikozom: