Početna stranicaKazalo stranicaKontaktIspis

Demodikoza

Demodex pod mikroskopom izgleda ovako:
 
 
 
Prve promjene kod ovog oboljenja obično se pojave oko očiju na glavi psa, uz rub usana te na šapama u vidu malih područja bez dlake koja su obično nepravilnog oblika. U prvoj fazi bolesti dlaka izgleda samo malo prorijeđena.

Neke pasmine su predisponirane za demodikozu i obolijevaju češće od drugih. U tu skupinu spadaju: doberman, doga, buldog, bokser, dalmatiner, jazavčar,chiuwawa. Kao što vidimo, nabrojili smo pasmine uglavnom kratkodlakih pasa. Bolest je vrlo rijetka kod pudli. Osim nasljedne sklonosti, na razvoj demodikoze utječu mnogi drugi faktori koji smanjuju imunitet organizma. To su: slaba ishrana, glistavost, porod te druge bolesti ili neke stresne situacije. Psi obolijevaju mnogo češće od mačaka.

Demodikoza nije zarazna bolest i ne prelazi ni na druge životinje ni na ljude. Liječenje se sastoji iz dva dijela: lokalnom aplikacijom lijekova nastojimo smanjiti broj živih nametnika, a istovremeno nastojimo ojačati imunski sustav organizma. Liječenje je u potpunosti uspješno ako su nastale promjene ograničene, to jest ako nije zahvaćena cijela koža (lokalizirana demodikoza). Ako se radi o lokaliziranoj demodikozi u 95 % slučajeva liječenje lijekovima koji ubijaju demodexe (smanjuju njihov broj) nije uopće potrebno jer dolazi do spontanog izliječenja.

Kad je zahvaćena cijela koža, govorimo o generaliziranoj demodikozi. Pored samog uzročnika u takvom obliku prisutna je infekcija bakterijama, koje na zdravoj koži inače miruju. Na bolesnoj koži one se aktiviraju i dodatno kompliciraju primarno oboljenje. Liječenje je kod generalizirane demodikoze dugotrajno i nije uvijek i uspješno. U ovom slučaju bolest zapravo više držimo pod kontrolom nego što je u potpunosti izliječimo.

Za pse oboljele od generalizirane demodikoze preporučujemo sterilizaciju odnosno kastraciju iz više razloga.

Bilo kakav stres u životu tih pasa može izazvati ponovnu pojavu demodikoze. Osim toga na ovaj način prevenira se prenošenje oboljenja na eventualno potomstvo.

Vrlo je važno je li se generalizirana demodikoza pojavila kod mladog psa - štenca ili u adultnoj dobi. Za juvenilnu demodikozu (do starosti 18 mjeseci) postoji pasminska sklonost za mnoge pasmine, a budući da je naglašena nasljedna komponenta svakog nositelja gena (oca i majku ),te bolesno štene trebalo bi isključiti iz daljnjeg uzgoja kako bi se eradicirala juvenilna demodikoza. Preporuka je čak da se nijedno štene iz legla u kojem samo jedno štene ima juvenilnu generaliziranu demodikozu ne koristi za daljnji uzgoj, iako se pouzdano ne zna kakav je točno mehanizam nasljeđivanja. Tako je moguće da je neko štene iz legla sasvim zdravo, a da je drugo nositelj ove bolesti, no za sada nema testa kojim bi ih se moglo razlikovati...

Točan imunološki mehanizam zbog kojeg nastaje juvenilna generalizirana demodikoza nije poznat, no pretpostavlja se da se radi o defektu na T limfocitima.

Adultna pojava demodikoze (psi stariji od 4 godine) obično je povezana s drugim sistemskim oboljenjima koja oslabe organizam (hormonalni poremećaji, lišmanioza) te s davanjem imunosupresivnih lijekova (kemoterapija, kortikosteroidi). Postoje i slučajevi kod odraslih pasa kad ne nalazimo nikakvo drugo oboljenje, pa takvu demodikozu nazivamo idiopatskom.

Juvenilna generalizirana demodikoza vrlo je zahtjevna kako za bolesnog psa tako i za njegove vlasnike. Bolesnom psu potrebna je posebna njega, pažljivo regulirana prehrana i dodaci prehrani te stalni nadzor vlasnika uz česte konzultacije sa veterinarom.

Evo nekoliko slika psića sa generaliziranom juvenilnom demodikozom koja je zakomplicirana sa sekundarnom bakterijskom infekcijom:

Fotografije

demodikozamops_(1)demodikozamops_(2)demodikozamops_(3)demodicosis_071_(1)-2demodicosis_071_(2)demodicosis_071_(4)demodeksartemisdemodekseminemdogo_argentino_demodex_(11)dogo_argentino_demodex_(13)